-« Moj sin je moj ponos i dika» reče prvi.»Počeo je raditi za uspješnu kompaniju kao niski činovnik. Studirao je ekonomiju i menadžment, a lagano se peo uz ljestvicu,  da bi na kraju postao predsjednik kompanije. Toliko se obogati da je prije par tjedana kupio najboljem prijatelju novi Mercedes za rođendan.»

-  «To je sjajno!», odgovori drugi, «I moj sine je moj najveći ponos. On je zaposlio u avio-kompaniji,  pa je, usput, položio i za pilota. Kasnije postao partner u kompaniji, a sada je i većinski vlasnik. Prije dva tjedna je svom najboljem prijatelju kupio avion za rođendan!»

-         «Pa to je fenomenalno!»  kaže treći, « I ja sam u životu najponosniji na svog sina. Moje je završio fakultet,  i osnovao svoju građevinsku tvrtku. Prije dva tjedna je i on da lijep poklon svom najboljem prijatelju – kuću od 300 kvadrata!»

Dok su međusobno čestitali na uspjesima svoje djece, vraća se četvrti iz WC-a i zapita zbog čega ovi čestitaju jedan drugom.

Ovi mu objasniše i pitaše ga  što njegov sin radi.

-         Moj sin je gej i zarađuje kao striper u noćnom klubu», odgovori ovaj.

-         Kakva šteta… Kakva sramota… Kakvo razočarenje…», rekoše ostali.

- «Nisam ja razočaran ni osramoćen.», odgovori ovaj, «Moj je i volim ga kakav je god da je. A i ne ide mu loše. Prije dva tjedna mu je bio rođendan i dobio je novi Mercedes, avion i ogromnu kuću od trojice svojih momaka.»

-”Kad sam imao trinaest godina, nadao sam se da ću jednog dana imati djevojku.

- Sa šesnaest godina imao sam djevojku ali nije imala strasti, pa sam zaključio da mi treba strastvena djevojka sa životnim žarom.

- U gimnaziji sam se zabavljao sa strastvenom djevojkom, ali je bila suviše emotivna. Sve je bilo dramatično, bila je kraljica drame, cijelo vrijeme je plakala i prijetila samnoubojstvom.  Tada sam zaključio da mi treba djevojka sa stabilnom osobnošću.

- Sa 23 godine našao sam vrlo stabilnu osobu, ali ona je bila dosadna.  Bila je potpuno predvidljiva i nikada se nije uzbuđivala oko bilo čega. Život je bio tako dosadan da sam zaključio da mi treba uzbudljiva djevojka.

- Sa 27 godina našao sam uzbudjivu djevojku, ali nisam mogao držati korak s njom. Jurila je od jedne stvari do druge, nikada se nigdje ne zadržavajući. Činila je lude iznenadne stvari i činila me u isto vrijeme sretnim i jadnim. U početku je bila zabavna i vrlo energična, ali nije imala nikakaav  pravac.  i tako sam odlučio da neđem djevojku koja je imala jasne ciljeve.

- Kad sam napunio 31 godinu našao sam pametnu, ambicioznu djevojku koja je čvrsto stajala na nogama i nju sam oženio. Ona je bila toliko ambiciozna da se razvela od mene i uzela mi sve što sam imao.

- Sada sam malo stariji i mudriji i tražim djevojku sa velikim sisama.”

  Nekima je doista potrebna ovakva škola, jer na kraju doista vidite samo ženino poprsje, a ako je skromno što tada biva?? Nastavak slijedi???  A jok 

☺   Mujo: ‘Haso, ima u Frankfurtu jedan restoran, jedeš besplatno, piješ besplatno, a za seksanje još dobiješ sto maraka.’
Haso: ‘Ma tko ti je to rekao?’
Mujo: ‘Moja Fata.’

☺   Zašto oženjenim muškarcima raste trbuh?
Neoženjeni muškarci odu do frižidera, pogledaju unutra i vide svaki dan isto, pa odu u krevet.
Oženjeni muškarci odu u krevet, pogledaju i vide svaki dan isto, pa odu do frižidera.

☺  Spavao Mujo kod Hase i Fate, ali je morao spavati s njima u krevetu.
Ujutro za doručkom kaže Mujo Hasi: ‘Haso, ti si mi prijatelj, pa ti moram reći da me tvoja žena čitavu noć držala za onu stvar.’
Na to će Haso: ‘Ma nije Fata nego ja – što je sigurno, sigurno je!’

Zadnji mi je favorit,  što je sigurno, sigrurno je neka je on sačuvao Fatu

A da se  potrudim i «pročačkam» malo po svom sjećanju, možda pronađem nešto, hmm?? Veliš da pročačkam, aj idem čačkati     a ako ne pronađem ništa, e onda ću morati “zaorati” i prokopati malo dublji kanal.  Kopam, kopam, duboooko   Gle miša ti, pa tu ipak ima nešto 

(Napisala  sam davno u svojoj neotesanoj bilježnici pregršt  nemoralnih ispada jednog života puno toga, pa evo iskopat ću prvu priču, luda je, otkačena, smiješna i dan danas se ti događaji prepričavaju u dobrom društvu uz   klopu i pivicu pomiješanu sa kojekakvim khm, ne smijem reći, a mogli bi nešto čitati i između redova! No, no naopako, kreni više i ne trabunjaj!)

Vidim tu neko vrišti na mene,  pa evo neću početi od Kulina  bana, ali skoro a kome se da neka čita, a ako se žurite, aj požuri polako i vrati se opet

Nedavno čitala sam jedno vrijeme, tamo negdje sedamdesetih godina kad su se svi šepurili sa crno-bijelim televizorima. Međutim, vidi vraga pojavio se i televizor u boji i svi su poludjeli za njim. Bilo je to ludo vrijeme, a disalo se nekako mirnije nego danas, ili je to bilo privid kako veli moj  dida: «Kćeri moja, to ti je sve isto, samo drugo pakovanje, a neka su bila i tvrđa, pa ih trebalo dugo raspakirati!» Tko je shvatio, shvatio je, a tko nije, e sjedi i razmišljaj što je pisac htio reći. Moram priznati da sam se i ja zamislila i pitam ga, navodim na odgovor, a on samo škilji onako zaguljeno očima,  jednim poluotvorenim  s lulom u ustima i samo se zagonetno  smješka. «Mene si mala našla htjela navesti na tanak led, didu svog, a na koga si se to bacila?  (i u smijeh)  Samo se ti muči, ali neću ti reći! Sjedi, uzmi ono svoje piskaralo i slušaj  što će ti dida ispričati, ali prije no krenem donesi jednu ljutu, naspi i sebi i dobro naćuli uši!»

Sva sam se stresla od te ljute, pekla mi je grlo, ali morala sam biti hrabra i ne razočarati didu. Vrištala mi je ta ljuta po ušima i parala kožu, ali popila je i ostala živa. Kažu prva je najgora    Obožavala sam njegove priče i zapisivala ih, a on sav važan onako bezbrižno zavaljen  počeo je priču:

«Mala moja zvrka, taj dan boksao  je Muhammad Ali i svi su bili u metežu, svi su nekako žurili sa poslom  što prije ga privesti kraju da bi mogli gledati prijenos.  Svi su bili nabrijani boksom i prognoza je pala, a klađenje,  nadvikivanju nikad kraja, a bilo je tu i žestokih svađa. Tako je i tvoj ćaća taj petak iskoristio i  otišao na selo malo obići svoje carstvo kako ga je zvalo «Mali raj». Kad je išao tamo, standardnom trasom sreo je i Srećka na biciklu lokalnog frajera, jebača kako su ga svi zvali, zgodnog neženju, a cure, ljepile su se  za njega ko muhe na … jelte  drekec da ne kažem gono… ups

Di samo ono stao zvrka? – Srećko dida, Srećko! Pa da, nesretnik jedan!

Taj Srećko bi veliki frajer, veliki zavodnik, a obožavao je starije tete, gospođe pozamašne zadnjice, niske rastom i velikih duda. E takav je zvrka moja taj nesretnik,  zavodnik sa rudlavom kosom i  ne da je imao kosu, već čupu na glavi, pa su provalili da su mu preci crnci, jer je imao doslovno «pahuljicu» na glavi baš kao oni iz starih filmova. Na gnjiloj glavi puno kose, ne gledaj me tako zvrka, tako se kaže!» Samo sam se smješkala i slušala dalje sve više topeći se od miline njegovih riječi…

Taj dan u selu obilježio je jedan nesvakidašnji događaj, silovali su blizu mosta  gdje moramo proći do našeg «Malog raja» jednog mladića i cijelo selo zbog toga  bilo je u strahu.  Srećka su zvali  Crni zbog te crne ogromne divlje kose koju je njegovao, a njemu je samo crno bilo ispod nokata, jer je radio baš ko crnac više za druge nego za sebe. Svaki put kad je išao iz grada u selo za  malo više od pola sata stigao bi biciklom i tako održavao svoju kondiciju. Imao je butine baš kao pravi sportaš. Vragolast kakav je bio, neuništiv, neustrašiv odmahivao je na upozorenja roditelja da ostane tu noć kući, ali njegovi su nedavno  kupili televizor u boji i on je boks želio gledati sam nesmetan od svih,  pa boksa M. Ali,a sutradan  treba to komentirati i praviti se važan ipak to u boji drugačije izgleda. Vatra u njemu, mladost kiptila je i žurio se sa poslom i čašica po čašica vatrene domaće vodice okuražila ga i skoči se na bicikl u te sitne sate zaputi se doma.

Vožnja je bila čisto pristojna dok je ulica bila osvjetljena. Nekoliko kilometara oko mosta bio je mrkli mrak  i svjetlila je samo dinama od bicikla.  Nije bilo svejedno Srećku i gle vraga, crče dinama petsto metara od mjesta gdje su silovali tog mladića. Sjetio se Srećko toga i ne bi mu svejedno i  polako je  počeo zviždati. Sad je vozio po mraku i samo mjesec mu je osvjetlao put.  Nedugo zatim vidio je iza sebe  duga svjetla od auta i ubrzao. Sve brže je vrtio osjetivši da ga auto prati, a ne prestiže kako je očekivao. Odmah kroz glavu prošla mu je misao, pa tu su silovali onog mladića, najebao sam i još jače ubrzavao. Vrtio je kao poludio kad je čuo kako ga iz auta doziva ženskasti glas – Mladiću, stani!, Mladiću, stani!!

- Stat ću ti ‘urac! Dobacivao je u strahu na glas! – Ej mladiću pa stani! Hebeš ti to, ne stajem pa makar crkao na biciklu, sve je jače vikao i sve brže vrtio kao poludio, a činilo mu se  da stoji u mjestu. Taj ženskasti glas ga je izluđivao – Mladiću stani, nećemo ti ništa! Srećko, pa dovraga što ti je stani!  Strina je! Em ti viru, pa stani možeš s nama do grada! »  Kako je čuo samo ono  STRINA, usporio je i ljutito viknuo na glas – Ti mater to si ti! Jedva je disao i gotovo pao s bicikla bez daha i baš tad mu proklizao lanac. – Pa Srećko strina je i stric, što ti bi? A on loveći dah ponavljao je « Mladiću, mladiću, pa kako ti je palo na pamet da me tako zoveš?  Držao se instinktivno rukama za rit dok je to govorio. Strina i stric valjali su se od smijeha pokušavajući ga  umiriti, a on i dalje nije micao ruke i hodao natraške do auta.

Dok mi je dida to pričao, suze su mi išle na oči od smijeha, a on mrtav hladan veli, a čekaj to ti je tek početak, di je taj mali tu je  skandal i nikada nije dosadno.

Pričao je to dida na  svadbi našeg zajedničkog prijatelja, a strina demonstrirala njegov izraz lica i to kako se držao za rit i hodao unatraške. Opći “potop” smijeha je obuzeo salu, a Srećko se želio sakriti u mišiju rupu,  ipak mu  je godila pažnja u kojoj je  uživao i na kraju priče izašao sav važan pred goste, poklonio se prisutnima što je izazvalo ovaciije smijeha i aplauza, znao se šaliti na svoj račun i na svoj osebujan način privući pažnju i pokazati da je on samo čovjek.  Ova priča i  dan danas prepričava se  kao legenda o strašnom Crnom čupavom, neustrašivom zavodniku.

Oslobođenje straha u sebi dobar je put za normalan život bez predrasuda,  a osmijehom “kupujemo”  vrijeme koje nam je ponuđeno 

Daje osmijeh…
☺  Svađaju se muž i žena. ‘Ti budalo sve pare trošiš na piće’, viče žena.
‘Što hoćeš, ti kupuješ maskaru od 50 eura!’
‘Ali ja je kupujem da ti budem lijepa!’
‘Pa i ja pijem da mi budeš lijepa!’

I još jedan…

☺  Nakon seksa vlasnica bordela kaže:
‘I nije vam neki instrument, nisam ga bas čula dobro.’
‘Ali gospođo, ni ja nisam nikada svirao u tako velikoj dvorani!’

Zar nisu snažne riječi ??